Voleo sam devojku iz grada – Miroslav Ilić


Tekst pesme:

Ja sam rođen u cveću livada,
čuvah stada pokraj reke Gruže.
Al zavoleh devojku iz grada,
sa usnama ko pupoljak ruže.

Bele ruke a prsti ko dirke,
pričahu mi najnežnije bajke.
zalud uzdah iz grudi pastirke,
zalud suze moje stare majke.

Sin sam plavih šuma i livada,
gajih dobre konje i volove.
Zbog lepote devojke iz grada
zaboravih brda i dolove.

Zvao sam je ulicama dugim
i venuo ko trava jesenja.
Jednog dana spazih je sa drugim
zagrljenu u senci kestenja.

Šta sad mogu već bol svoj da patim,
mladost moju da tužim zacelo.
Morao sam kući da se vratim,
svome domu u rođeno selo.

I sad opet svoga vranca jašem
i u krčmi krčmim svoja stada,
kitim svirce i razbijam čaše
i proklinjem devojku iz grada.