U današnje vreme kada je medijski prostor prezasićen temama koje u većini slučajeva nemaju veze sa vezom, zaista je divno doživeti iskreno iskustvo koje zovemo poezija. To je jedna zaista jezgrovita forma, i iako mnogi misle da je poezija mrtva, mi se ne možemo nikako složiti s tom konstatacijom.
Poezija nikada nije umrla, niti jedan muzički žanr nikad zapravo ne “umre”, samo možda ponekad, kako se vremena menjaju, postane nerazumljiva za “moderne” generacije i pomalo neprivlačna. U današnje vreme, za poeziju kao da nema mesta u okviru navika od kojih smo danas zavisni. No, pretvaranje poezije u muziku zapravo postoji od vrlo ranih vremena, čak od vremena antike. Sada sigurno shvatate zašto poezija nikada nije umrla. Svaka pesma ikad koja je dobila muzičku formu je nekada “spadala” u poeziju, a dodavanjem muzičke pratnje u antičko vreme dobila je jedan poseban muzički ugođaj.
Istorija
Kroz povest, poezija kao takva je postajala sve “hrabrija”, sve samostalnija. I na taj način, po katkad se udaljila od svog čitaoca. Nije svaki čitalac bio srećan za muzikom koja je pratila pesmu, i, iako su mu se sviđale reči pesme, nije mu se nužno svideo zvuk koji ju je pratio, pa je stoga često brzo odustajao od same te pesme.
Samom invazijom popularne muzike, poezija se pretvara u lako svarljivu formu koja se sastoji od minimalno dve strofe i jednog refrena, a razmišljanje o svemiru, životu, smrti i ljubavi na jedan “poetski” način podleže uticaju pop kulture, te ostaje samo šačica onih koji se pojavljuju na večerima čitanja poezije uživajući u pesmama koje nisu stavljene u muzičku formu.
Pesma u kojoj nema nikakve muzičke pratnje, pesma koja kao takava postoji samo na papiru, kao da više ne postoji u medijima, a ono malo nadarenih, marginalizovanih i kvalitetnih pesnika i njihovih radova je jako teško naći.
Najpopularnije srpske ljubavne pesame
U današnje vreme, možemo čuti mnogo ljubavnih poetskih pesama, ali one najpopularnije ljubavne pesme niko nikad ne zaboravlja.
„Moja ljubav”- Jovan Dučić
Svako ko je ikada čitao pesme Jovana Dučića zna da je za njega ljubav dokaz inteligencije, najfinija duševnost i najveća mudrost, a to dokazuje i ovaj citat:
“Kod primitivnih, neobrazovanih ljudi ne postoji ljubav nego prohtev i požuda”
U pesmi “Moja ljubav”, Jovan Dučić iskreno piše o njegovom mišljenju šta je ljubav, i kao takva ova pesma postaje deo srpske kulture.
„O ljubljena ženo silnija od mene, –
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.”
„Kroz ponoć” – Đura Jakšić
Pesnik koji je većinu svojih pesama posvetio svojoj ljubljenoj ženi Veri, a koji se i dan danas vrlo rado citira u kulturološkim krugovima kada se govori o žensko-muškim odnosima. Za većinu opusa Đure Jakšića kaže se da je ilirski jer Jakšić dramatično naglašava svoje lične stavove.
„Pašću, umreću, duša mi gore,
Rastopiće me do bele zore,
K’o grudu snega vrelo sunčanje –
O lakše, lakše kroz gusto granje!”
„Daleko u nama” – Vasko Popa
Jedan od najprevođenijih srpskih pesnika, Vasko Popa stvorio je jedan poseban pesnički izraz koji je pokrenuo lavinu rasprava u kulturološkim krugovima i šire, među kritičarima. Ali ono što je karakteristično za njega je da je upravo njegov pesnički izraz imao snažan i velik uticaj na moderne, mlade naraštaje pisaca koji su se ohrabrili da pišu pesme.
„Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo”
Na kraju, kada pročitate bilo koju srpsku narodnu poeziju, i reči bilo koje kafanske ili narodne pesme videćete da zapravo postoji vrlo bliska poveznica u odabiru reči i stilu.