Tekst pesme:
Još ponekad u jesenje dane
kad jesenji vetar
i poslednji listić
sa grana požanje.
Zaboli me stara rana
od sećanja na dan
njenoga venčanja.
♬ ♪ ♬
Ref.
U gomili bučnoj stajala je nema,
pokrivena velom tad već tuđa žena.
A ja kao prosjak u starom odelu,
plako sam ko dete na njenom veselju.
(2x)
♬ ♪ ♬
Posle toga lutao sam dugo,
nosio me nemir putevima bola.
Drugovao s tugom i mrzeo sva venčanja,
sve haljine bele i tužne nedelje.
Ref.
Daleki su iz prošlosti dani,
ja sam sada srećan.
Život mi se smeje pored druge žene,
al ponekad neki vetar donese mi na tren
stare uspomene.
Ref.