Dva galeba bela – Šaban Šaulić


Tekst pesme:

Dva galeba bela u crnoj noći,
leteli morem a bura je bila.
Vetar ih baci na jednu stenu
a on tu osta slomljenih krila.

A ona ode, ostavi njega
da čeka svoju poslednju zoru.
Jedino malo našo je snage,
da se požali voljenom moru.

♬ ♪ ♬

Ref.
Reci joj more da nju još volim,
za zlu je sudbu svoju ne krivim.
Ah, zar se tako sad ljubav deli,
ja da umirem a ona da živi.

♬ ♪ ♬

On nije hteo zoru da čeka,
on nije hteo sunce da sine.
S visoke stene baci se galeb,
voljenom moru u plave dubine.

A život ovaj i dalje teče,
nova se zora nad morem budi.
Jedino istina ostaje samo
i ptice vole kao i ljudi.

Ref.